Ledeno Doba 1 Sinkronizirano Na Hrvatski Jockan «INSTANT ◉»

(From inside the booth, cracking knuckles) Lijenjivac, kažeš. Ko ono sranje s Aljaske? Dobro. Al' ja ne serem bezveze. Daj mi rečenicu.

(Into the mic) Jockan, ready? Lik se zove Sid. On je... lijenjivac. Treba bit smiješan, nespretan. Daj mi svoj najbolji "jebiga, pao sam s grane".

(A long pause. For the first time, he sounds almost… serious. A single tear rolls down his cheek. He speaks softly.) "Ajde. Uzmi ga. Tvoj je. Al' ako mu nešto fali… Jockan će te nać."

Jockan… dodo ptica ne prijeti smrću zbog voća. Ledeno Doba 1 Sinkronizirano Na Hrvatski Jockan

"The melon! The melon! Pass the melon!"

(Doing a falsetto that sounds like a rusty chainsaw) "Dinja! Brajko, dinja! Dodaj dinju il će te Jockan slomit!"

(Face in palms) Jockan… nema potrebe za "Jockan ne moli". Sid je slabić. On je pičkica. Al' ja ne serem bezveze

Mamut? Ko iz one pjesme? Nema veze. Depresivan je jer nema dobre treninge. Daj meni tog mamuta.

(Clears throat. Leans into the mic like he’s about to arm-wrestle a bear) "A jebiga. Boli. Ima li ko flaster? Jockan ne moli!"

(Offended) Šta? Moj Jockan nije pičkica. Moj Jockan je s face. Gledaj: (points at Manny the mammoth on screen) Ovaj veliki, on je baja. Ja ću bit ovaj veliki. Lik se zove Sid

To je Manfred. On je mamut. On je depresivan.

"Ouch. That hurt. Anyone have a Band-Aid?"

Scene: A dark, cramped studio in Zagreb. The year is 2002. Air conditioning is broken, and the smell of cold coffee and cigar smoke hangs in the air.

(Desperate) Jockan, ovo je srceparajuće. Manfred kaže: "Go. Take him. He's yours."

(Ignores him) Vidi ove male glupe ptice. Trče ko bez glave. Daj meni da ja to sinkroniziram kako treba.